
Kako sam greške pretvorio u lekcije
Piše: Dušan B. Ćetković, menadžer sektora za SAP sistem
U okviru jedne od OHI inicijativa, Next Era Leadership Team, često govorimo o tome greškama tokom karijere, njihovom značaju, lekcijama koje nam donose i zašto su sastavan i neizbežan deo iskustva. Podeliću jednu situaciju koja mi se desila davno, ali je obojila moj profesionalni razvoj i imala značajnu ulogu u izgradnji sistema vrednosti koji se trudim da negujem i dan danas.
Bio sam na samom početku, prvi posao u nekoj kompaniji. Tu sam manje od godinu dana. Učim sve i svašta, ni nalik onome što sam očekivao, ali interesantno i uzbudljivo. Jednog “mirnog” dana, tek oko 15h shvatamo da nešto nije u redu sa preuzimanjem porudžbina sa terena, iskusnije kolege vrlo brzo nalaze rešenje i krećemo sa primenom. Tenzija je prisutna, ali deluje da je problem rešen i da ćemo imati malo kašnjenje u procesu odvajanja robe. Već planiramo polazak kući.
Kolega se pakuje, ja izvršavam poslednji set komandi. U deliću sekunde shvatam da nešto nije u redu. Ali već je kasno, prsti su pritisnuli tipku i komanda je izvršena. Za trenutak je sve stalo. A onda me je zapljusnuo talas. Panika, neverica, sramota, strah, zaglušujući bubanj srca. Dovoljan je bio samo jedan pogled na moj ekran da kolega shvati da sam obrisao više 100 porudžbina! Nije rekao ni reč, pogledao me je značajno i počeo da raspakuje svoj računar na sto pored mene. Dok se raspakivao, obavio je nekoliko razgovora telefonom. Drugi kolega se vratio sa parkinga, nasmejao se i rekao “Hajde sada da smislimo kako ćemo da ispeglamo ovu glupost koju si napravio”.
Prvi napad panike je prošao i počeo sam da učestvujem. Ideja za idejom, provera za proverom, za nekih desetak minuta došli smo do rešenja. Dobio sam zadatak da sklapam podatke na osnovu bekapa i istorije. Najiskusniji kolega je spontano preuzeo dirigentsku palicu i organizovao aktivnosti, tajming, provere, komunikaciju… Nisam razumeo pola stvari koje smo odradili, ali sam izvršavao svoj deo. Sve je išlo vrlo brzo, na kraju sam pozvao nekoliko prodavaca da proverim sporne podatke i uneo izmene u sistem. Sve smo spasili a kašnjenje od sat i po su amortizovale kolege iz servisa kupaca i skladištenja.
Sutradan, menadžer je seo preko puta mene i rekao:
– „Pa kako Dule, majku mu?“
– „Zeznuo sam stvar”, odgovorio sam, „prihvatiću šta mi sleduje.”
Gledao me je ćutke direktno u oči ceo minut i onda se nasmejao zadovoljno. Moja kazna je bila da narednih mesec dana pišem komande kao najveći početnik, na način kako ih nisam pisao ni kad sam došao u kompaniju. Dodatna kazna je što sam tih mesec dana bio predmet zezanja u situacijama kada neko napravi manji propust, svi bi se šalili: „Ma nije to tako strašno, jedan kolega je jednom prilikom obrisao sve.”
Ali od svega mi je najteže palo to sto sam počeo da sumnjam u sebe, prolazio sam krot ostatke straha, krivice i sramote. Proveravao sam sve po tri puta, čak i kod najjednostavnijih zadataka.
Onda su jednog dana, uz jutarnju kafu, kolege pričale ko je od njih i drugih kolega grešio, kako i koliko. Tog dana sam osetio veliko olakšanje i otpustio sve loše u vezi sa tom situacijom. Sa tim olakšanjem su došli i zaključci. Tek su mi kasnija saznanja i iskustva osvetlila u punom obimu sve što se dešavalo tada, ali zaključci su ostali isti, potvrđeni vremenom i još dragoceniji.
– Greške se javljaju iz raznih razloga, u različitim situacijama i sa različitim posledicama. Ključno je šta radimo kada se greška dogodi.
– Prihvatanje i razumevanje greške, te preuzimanje odgovornosti, su prvi koraci. Izgovori su dostupni, ali često su nedostatak fokusa ili loša procena uzrok.
– Potrebno je učiniti sve što je moguće da se saniraju posledice. Ne treba gubiti glavu ili očajavati, jer to pokazuje da nam je stalo i jača naš kredibilitet. Suočavanje sa posledicama pruža dragoceno iskustvo i znanje.
– Prihvatanje pomoći od kolega može značajno olakšati situaciju. Iskrena i dobronamerna pomoć je dragocena, kako u trenutku krize, tako i kasnije, kroz ohrabrenje i konstruktivne savete.
– Deljenje naučenog iskustva je važno. Greške ne bi trebale biti stigmatizovane ili viđene kao znak slabosti. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem se greške koriste kao prilike za učenje.
– Ponovljene greške su znakovi koje treba analizirati. Uz pravilan pristup, greške nas mogu voditi ka višim standardima i boljim rezultatima.