20 za naših 20 | Prvi deo
Prve četiri priče o trenucima koji su obeležili naših 20 godina u Bosni i Hercegovini
Kada biste mogli da se vratite u jedan trenutak svog rada u Neltu, koji biste izabrali?
Ovo pitanje pokrenulo je uspomene koje danas delimo sa vama kroz serijal „20 za naših 20“. Pred vama su prve četiri priče naših koleginica i kolega – možda vas neka od njih podseti na trenutak kojem biste se i sami rado vratili.
Aleksandar Dupljanin nas vodi od Nelta BiH do Mozambika i nazad, uz podršku kolega koju je osećao i na odlasku i po povratku, dok se sa Draganom Kajkut vraćamo na početak karijere koja je postala važan deo njene životne priče. Nenad Rajak otkriva zašto u uspesima kolega prepoznaje i svoj uspeh, dok nam Vedrana Simeunović govori o ljudima uz koje je učila i rasla.
Aleksandar Dupljanin
Godine 2022. kolege iz HR-a kontaktirale su me povodom prilike za rad u Africi. Kako sam oduvijek želio da posjetim podsaharsku Afriku, ta ponuda za mene je predstavljala i profesionalni izazov i ostvarenje lične želje. Nakon razgovora sa porodicom, odlučio sam da je prihvatim. Ipak, uz uzbuđenje zbog novog poglavlja, osjećao sam i izvjesnu zebnju kako će kolege iz Nelta BiH reagovati na moj odlazak.
Njihova podrška ubrzo je otklonila sve moje nedoumice.
Ispraćaj je bio pun topline, uz jasnu poruku da je Nelt BiH moja kuća i da mogu računati na pomoć i podršku svojih kolega, bez obzira na udaljenost.
A onda je, nakon gotovo tri godine provedene u Mozambiku, došlo vrijeme za povratak. Koliko god je ispraćaj bio poseban, povratak je bio još posebniji. Goran, Suzana, Mirsad i sve ostale kolege pokazali su mi da vrijednosti o kojima govorimo zaista živimo – kroz povjerenje, podršku i osjećaj pripadnosti.
U Africi sam čuo izreku da svako ko tamo ode zaplače dva puta: prvi put kada dolazi, a drugi put kada odlazi. Danas sam siguran da se ta izreka prije svega odnosi na ljude. Oni daju značenje mjestima, posebno kada sa njima dijelimo svakodnevni rad, izazove i uspjehe.
Zato je moja priča o odlasku i povratku u Nelt BiH, prije svega, priča o ljudima zbog kojih povratak na posao ima osjećaj povratka kući.
Dragana Kajkut
Svoje prvo radno iskustvo započela sam u Neltu, pravo iz studentskih klupa, sa 23 godine. Nisam ni slutila da time počinje jedan od važnijih dijelova mog života. Ovdje sam učila, griješila, rasla, mijenjala pozicije i upoznavala ljude koji su mi pomogli da postanem bolji čovjek i profesionalac.
Moj poseban trenutak je svaki put kada zastanem i shvatim da sam u Nelt došla kao djevojka na početku karijere, a danas sam, poslije toliko godina, i dalje tu – sa karijerom na koju sam ponosna i porodicom koja je moj najveći uspjeh.
Nelt za mene nije samo mjesto na kojem radim. Nelt je dio moje životne priče.
Nenad Rajak
Ako bih morao da izdvojim jedan trenutak, to bi bila spoznaja koliko su ljudi najvažniji dio svega što smo gradili. Kroz različite pozicije i terene širom Bosne i Hercegovine, najviše me je motivisao rad sa ljudima. Zajedno smo učili, prevazilazili izazove i ostvarivali rezultate.
Posebnu radost osjećam kada sretnem više od deset kolega kojima sam prenosio znanje, iskustvo i ljudske vrijednosti, a koji danas obavljaju odgovorne funkcije. Njihov uspjeh doživljavam i kao svoj, jer potvrđuje da ulaganje u ljude ostavlja najtrajniji trag.
Upravo u tim ljudima vidim svijetlu budućnost Nelta. Čuvajmo ih!
Vedrana Simeunović
Tokom rada u Neltu, najveći utisak na mene ostavili su ljudi, timski duh i pozitivna energija u svakodnevnom radu. Posebno sam ponosna što sam bila dio brojnih projekata u okviru CS-a, kroz koje sam sarađivala sa različitim timovima, učila i doprinosila unapređenju procesa.
Svaki projekat donosio je nove izazove i priliku za profesionalni razvoj. Kroz tu saradnju razvijala sam svoje vještine i spoznala koliko su dobra komunikacija, podrška i timski duh važni za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.
Zato je moje iskustvo u Neltu vrijedan dio mog profesionalnog puta, uz ljude i trenutke koji su ga učinili posebnim.
Naredne nedelje upoznajemo još četvoro kolega kroz trenutke koje pamte. A možda su vas ove priče već podstakle da nekome kažete: „Sjećaš li se…?“