Izlazak iz izolacije i nova životna pravila

Nelt avatar Nelt 13.05.2020.

Autorka: Marija Stanković, supervizor za upravljanje talentima, diplomirani psiholog

Na svim tržištima na kojima Nelt Grupa posluje otpočeo je proces postepenog ublažavanja mera, pri čemu se uslužne firme polako vraćaju svojoj svakodnevici, a zaposleni na radna mesta.

 

Sve ukazuje na to da se život kakav pamtimo stidljivo, ali sigurno, nazire. Ipak, ne možemo da očekujemo da će se naš stari, normalan, život u potpunosti vratiti. Svedoci smo novog normalnog, koje će definitivno biti drugačije od onog na šta smo navikli.

 

Sigurno se i vi pitate kako se vratiti ranijim navikama, nakon više od sedam nedelja ograničenog kretanja, sedenja kod kuće i retkih izlazaka napolje? Svi razmišljamo kako ćemo se privići na još jednu novu rutinu.

 

Tokom epidemije korona virusa i boravka u kućnim uslovima karantina, pored straha za sopstveno, kao i za zdravlje bliskih ljudi, kod mnogih se javio i strah za budućnost. Šta je to što nas čeka u narednom periodu? Kako ćemo se vratiti redovnim radnim aktivnostima, koje su se do sada odvijale na drugačiji način? Kako ćemo organizovati decu i njihove aktivnosti dok škole ne budu otvorene? Da li ćemo ikada moći da se vratimo istom socijalnom životu koji smo imali pre pandemije?

 

Ako ste se i vi susreli sa ovim pitanjima, ovaj tekst vam može ponuditi neke odgovore.

 

Balansiranje na klackalici

 

Ukidanjem zabrana, prirodno je da osetimo pojačanu potrebu da uradimo sve ono što nismo mogli u prethodnom periodu kao što je druženje sa prijateljima, povratak na posao i uspostavljanje uobičajenog ritma. Međutim, ostaje i dalje strah od bolesti. Ovakva situacija može da dovede do unutrašnjeg konflikta. S jedne strane postoji jaka prirodna potreba za normalizacijom života, a sa druge strane strah. Postavlja se pitanje šta će preovladati? Naš zadatak u periodu koji nam sledi će biti upravo balansiranje na toj „klackalici“.

 

Svakako, trebalo bi da nastavimo da se pridržavamo preventivnih mera koje su tu da bi zaštitile našu bezbednost i bezbednost ljudi u našem okruženju. Održavanje fizičke distance, nošenje maske, pranje ruku – i dalje je na snazi. Međutim, nikako ne bi trebalo da zapostavimo ni aktivnosti koje su nam važne i ispunjavaju potrebe koje su se razvile u prethodnom periodu.

 

Posledice izolacije

 

Dok su neki ljudi bili bezbedni u relativnoj udobnosti svojih domova, drugi su se suočavali sa teškim i uznemirujućim situacijama. Od medicinskih radnika na prvoj liniji fronta, do ljudi koji su se maksimalno trudili da građani imaju sve namirnice na policama.

 

Ali svi delimo količinu promena kroz koje smo prošli, za jedan veoma kratak vremenski period.

 

U pokušaju da izađemo na kraj sa situacijom u kojoj smo se našli, počeli smo da se navikavamo na izolaciju i da je doživljavamo kao sigurno okruženje, utočište. Da sve bude paradoksalnije, uspešno navikavanje na izolaciju može da prouzrokuje strah od izlaska napolje, sada kada je za to došlo vreme.

 

Strah može biti različitog intenziteta, može se ispoljiti i samo kao nesigurnost u ponašanju, ali jedno je sigurno – on je očekivan i normalan. Jedan od načina da ga savladamo jeste da se postepeno vraćamo starim aktivnostima i životnim navikama, sa obaveznom dozom odgovornosti.

 

Ne zaboravite, ukoliko vas strah sasvim blokira, podršku potražite od svojih najbližih, ali i stručnjaka ukoliko je potrebno, jer kao što smo već navodili, strah je uobičajena reakcija na neuobičajenu situaciju.

 

Kako da se lakše vratimo standardnim poslovnim aktivnostima

 

Ovo je ključni trenutak kada bi svako od nas trebalo da „probudi“ svoju fleksibilnost, jer je ona neophodna za dalje funkcionisanje i postizanje očekivanih rezultata u novonastaloj situaciji. Dodatno, sada je i pravi trenutak da podržimo jedni druge i pokažemo jaku empatiju i razumevanje.

 

U nastavku je par konkretnih saveta i preporuka:

  • Period iza nas je pokazao da je digitalizacija neminovna i da mnoge aktivnosti mogu biti podjednako efikasne onlajn. Ovo znači da čak i kada se vratimo u prostorije firme, u početku možemo sasvim efikasno deo sastanaka da održavamo preko onlajn platformi osmišljenih u ove svrhe.
  • Takođe, treba da pokušamo da broj sastanaka smanjimo na one neophodne- viđanje sa koleginicama i kolegama uživo u salama za sastanke treba da se dešava samo onda kada posao ne može drugačije da se izvede (putem telefona, e mejl-a i slično).
  • Planiranje aktivnosti i poslovnih obaveza i dalje ostaje rutina od izuzetne važnosti, bez obzira na smirivanje situacije. Treba da nastavimo da pravimo i realizujemo dnevni ili nedeljni plan svojih obaveza, kako bi održali sigurnost i stabilnost i uspostavili kontrolu.
  • Bez obzira na to što je malo drugačija, ova situacija takođe može neke od nas da uvede u osećanje stresa- u skladu sa tim sve preporuke za upravljanje stresom o kojima smo već pisali i dalje ostaju relevantne i korisne.
  • Dužni smo da pratimo raspoloženje svojih koleginica i kolega, da ih pitamo kako se osećaju, da li im je potrebna pomoć, da izdvojimo vreme za razgovor. Kao što smo gore naveli, povratak u redovne aktivnosti nekim ljudima pada značajno teže i zato ne treba da pretpostavljamo da se svi dobro osećaju, već treba da pitamo i pružimo podršku kada god je potrebno.
  • Ukoliko je nama samima potrebno da sa nekim razgovaramo, ne treba da se ustručavamo; slobodni smo da skrenemo pažnju na svoje potrebe i potražimo savet i pomoć koleginica i kolega;
  • Treba da smo svesni da se način održavanja socijalnih kontakata malo promenio i da će tako biti još neko vreme. Zato je od izuzetne važnosti da uvažimo svoju i  tuđu potrebu za socijalnim kontaktima i bliskošću, ali uz obavezno pridržavanje preporučenih mera bezbednosti. Treba da imamo u vidu da, ako mi imamo želju da se nekome približimo na manje od dva metra, čak i sa maskom, toj osobi to možda ne odgovara – zato je obavezno da pre toga proverimo da li je takvo ponašanje u redu.
  • Sa druge strane, ako se mi sami ne osećamo komforno sa ponašanjem neke koleginice ili kolege, slobodni smo i imamo obavezu prema sebi i drugima da skrenemo pažnju na to na adekvatan način – važno je da se svi osećamo sigurno u zajedničkom okruženju i prostorijama koje delimo.
  • Nošenje maski, rukavica, pranje ruku i dezinfekcija radnih površina je veoma važna i nemojte nikako da ustručavate da se ponašate na ovaj način iz bilo kog razloga.

 

Moguće je osećati neprijatnosti dok se prilagođavamo novom normalnom načinu ponašanja.

 

Period kroz koji smo prošli je doneo sa sobom nove, neočekivane stvari, koje su na samom početku vanrednog stanja delovale nepremostivo. Uprkos tome, brzo smo uspeli da aktivnosti koje smo do juče radili na jedan način, radimo na potpuno nov i drugačiji način. To je naša snaga, koju možemo da iskoristimo i u ovoj situaciji, ojačani, otporniji, sa iskustvima na koja se možemo osloniti.

 

Reference:

  • Ira S. Wolfe, POST-PANDEMIC-PROOF YOUR BUSINESS: PREPARE FOR “REBOARDING”, April 2020.
  • Steven Taylor, PANDEMIC PSYCHOLOGY, 2020.
  • Milica Novkov, BBC NEWS, 2020.